Andrea Solomun je bivša profesionalna balerina, trenerica i osnivačica Andrea’s Rooma u Zagrebu, a iz njezine želje da ženama približi znanje i sigurnost u teretani nastao je i Gym Academy, program kroz koji žene uči kako se samostalno i sigurno snalaziti u teretani.

U razgovoru smo se osvrnule na sve što se često krije iza ženskog odnosa prema treningu - od straha od utega i „previše mišića” do pritiska da tijelo stalno mora izgledati bolje. I na to zašto možda pravo pitanje nije „Kako mogu promijeniti svoje tijelo?”, nego „Što želim da moje tijelo može?”

B: Andrea, što danas znaš o svom tijelu, a voljela bi da si znala prije dvadeset godina?

A: Danas znam da tijelo nije projekt koji stalno moramo popravljati kako bi dosegao savršenstvo.

Prije dvadeset godina puno sam više razmišljala o tome kako moje tijelo izgleda, a puno manje o tome kako funkcionira, koliko je snažno i što mi sve omogućuje.

Kao bivša profesionalna balerina vrlo rano sam naučila ignorirati signale tijela i gurati preko umora, boli i potrebe za oporavkom. Tada nisam shvaćala da briga o tijelu ne znači samo trenirati ga, trošiti ga i stalno od njega nešto tražiti. Briga o tijelu znači i dati mu priliku da se oporavi i njegovati ga - i tu ne mislim na estetiku, nego na pravi odmor, na meditaciju, disanje, rad na miru, oporavku i regulaciji živčanog sustava.

Danas svoje tijelo gledam kao jedan prekrasan dom. To je mjesto u kojem ja živim i o kojem se trebam brinuti kako bi što dulje ostalo dobro mjesto za život.

Zato se potpuno promijenio i moj mindset. Danas znam da napredak ne dolazi samo iz toga koliko možemo dati, nego i koliko dobro znamo slušati tijelo, oporaviti se i dati mu ono što mu treba.

Voljela bih da sam ranije znala da zdravlje, snaga, hormoni, energija, san i odnos prema hrani nisu prepreke na putu prema dobrom tijelu - nego su dio tog puta.

B: Koji ti stereotip o ženama i treningu najviše ide na živce?

A: Da žene trebaju trenirati da bi bile manje, sitnije ili „zategnutije“, dok se muškarcima trening uglavnom predstavlja kao način da budu jači, sposobniji i veći.

Žene također trebaju biti jake. Trebamo dizati utege, razvijati mišiće, čuvati gustoću kostiju, imati snažan core i biti sposobne koristiti svoje tijelo u svakodnevnom životu. 

I još jedan koji mi je posebno problematičan - da će žena postati „previše mišićava“ ako ozbiljno trenira snagu. Ženama je izgradnja mišića zapravo prilično zahtjevan proces i nikako se ne događa preko noći.

Meni taj strah uvijek zvuči pomalo kao da si netko kupi odličnu tavu i odmah se boji da će postati MasterChef. Ili kupi Porsche pa se boji da će preko noći postati vozač Formule 1. Ne funkcionira tako. Kad bi žene znale koliko je to teško, ako ne i nemoguće, smijale bi se same svome iracionalnom strahu. 

B: Ženama se stalno govori kako trebaju izgledati. Kako trenirati bez osjećaja da na sebi stalno nešto moramo popravljati?

A: Mislim da je prvi korak promijeniti pitanje koje si postavljamo.

Umjesto „Kako mogu promijeniti svoje tijelo?“ pokušati pitati „Što želim da moje tijelo može?“

Želim li napraviti zgib? Podignuti nešto teško? Trčati bez boli? Imati više energije? Biti snažna u četrdesetima, pedesetima i šezdesetima? To su ciljevi koji nas vraćaju funkciji, a ne stalnom promatranju vlastitih nedostataka.

I ne mislim da je želja da si izgledamo dobro u vlastitom tijelu pogrešna. Problem nastaje kada nam je to jedini razlog zašto treniramo i kada nikada ne osjećamo da smo „dovoljno dobre“.

Mislim da taj osjećaj da smo dovoljno dobre ne bi trebao biti vezan samo uz to kako izgledamo, nego uz to kako zračimo. Kako se osjećamo iznutra i kako to prenosimo prema van - kroz zdravu prehranu, kretanje, kvalitetan san, oporavak, regeneraciju i brigu o živčanom sustavu.

Jer kada se stvarno brinemo o sebi iznutra, to se vidi i izvana. Zdravlje je zapravo najvažniji estetski dodatak - odnosno, možda bolje rečeno, baza na kojoj estetika uopće počiva.

B: Kako je nastao Andrea’s Room i što si u svom gymu odlučila raditi drukčije?

A: Andrea’s Room nastao je iz jedne vrlo konkretne životne situacije. U jednom trenutku potpuno sam ostala bez kune u džepu nakon što je propao jedan projekt na kojem smo radili. Tadašnji dečko mi je rekao: „A zašto praznu sobu u svom stanu ne pretvoriš u malu dvoranu za vježbanje?“

I tako je zapravo sve počelo.

Ta prva dvorana zaista je bila moja soba - Andrea’s Room. Zato se i danas zove tako. Iz te male sobe sve je kasnije naraslo u ovo što je danas.

Nastao je iz moje želje da napravim prostor u kojem se žena neće osjećati kao da je došla „popravljati“ svoje tijelo.

Nakon godina vlastitog treninga, baleta, rada s klijentima i gledanja kako žene pristupaju treningu, postalo mi je jasno da mnogima ne nedostaje još jedan plan treninga. Nedostaje im znanje, podrška i prostor u kojem mogu učiti.

Zato sam željela napraviti boutique gym koji je prvenstveno usmjeren na žene, ali ne na klasičan način „women's fitnessa“. Kod nas nema ideje da žene trebaju trenirati lakše zato što su žene. Učimo ih trenirati pametno, progresivno i prema onome što im njihovo tijelo i život u tom trenutku dopuštaju. Želimo da su snažne i fizički i psihički jer mogu i jesu moćnije nego što misle!

B: Kako kod vas izgleda prvi trening žene koja nikad nije primila uteg u ruke?

A: Prije svega - bez pritiska.

Ne očekujemo da žena prvi dan zna čučanj, mrtvo dizanje ili kako namjestiti spravu. Prvi trening je zapravo upoznavanje s prostorom, osnovnim obrascima pokreta i opremom. I žene sa samom sobom.

Pokazujemo joj kako sigurno koristiti utege, kako disati, kako postaviti tijelo i, možda najvažnije, kako procijeniti vlastiti osjećaj napora.

Ne želimo da nakon prvog treninga ode kući misleći „ovo nije za mene“. Želimo da ode s osjećajem: „Aha, ja ovo zapravo mogu.“

B: Što je Gym Academy, kome je namijenjena i što polaznice ondje nauče?

A: Gym Academy nastala je iz jedne stvari koju sam jako često primjećivala - žene žele trenirati, ali ih je sram i strah otići u gym jer ne znaju što rade. Boje se da će ih netko čudno gledati, da će napraviti nešto krivo ili da će im se netko smijati.

I sama sam to doživjela, ali sam uvijek bila dovoljno spremna stati iza sebe i reagirati. No puno sam puta vidjela i žene koje bi doslovno otišle u onu najmanju moguću sobicu u gymu, u neki kut gdje ih nitko ne vidi, samo da mogu odraditi trening bez osjećaja da ih netko promatra.

Upravo iz toga nastala je moja želja za Gym Academyjem - da žene osnažimo da mogu stati nasred fucking gyma, među sprave i šipke, i trenirati kao da je to najmanji problem na svijetu.

Gym Academy zato nije samo trening. To je edukacija o treningu.

Namijenjena je ženama koje žele naučiti koristiti gym samostalno (ili doma trenirati s utezima), bez straha i bez osjećaja da moraju stalno tražiti nekoga da im kaže što da rade. Učimo osnove treninga snage, korištenje opreme, osnovne obrasce pokreta, kako odabrati opterećenje, kako strukturirati trening i kako pratiti napredak.

Cilj je da žena nakon Academyja može ući u gym i znati što radi - i zašto to radi.

B: Gdje si danas najviše doma i kako usklađuješ svoj način života s vođenjem gyma u Zagrebu?

A: Ja sam najviše doma gdje god jesam - ako sam dobro sama sa sobom.

Trenutno su to Sydney, Bali i Zagreb, i svaki od tih gradova na neki način predstavlja dio mog života. Zagreb je, međutim, i dalje jako važan jer je ovdje Andrea’s Room, koji je veliki dio mog života i jedan od razloga zašto se uvijek vraćam i zašto dio vremena provodim upravo ovdje.

Vođenje gyma zahtijeva puno prisutnosti, ali pokušavam graditi sustav u kojem posao ne ovisi o tome da sam baš svaki trenutak fizički tamo. Imam sjajan tim i ljude kojima vjerujem a koji u mom odsustvu sve drže čvrsto na zemlji.

A što se mog načina života tiče, dosta je jednostavan - trening, dobar san, kvalitetna hrana, rad koji volim i vrijeme za sebe. Ne vjerujem u to da za uspješan posao moramo cijeli život biti u „hustle“ modu.

B: Što bi poručila ženi koja već mjesecima govori: „Krećem od ponedjeljka”?

A: Da ne čeka ponedjeljak.

Ne treba joj savršen plan, nova oprema, šest treninga tjedno ni potpuna promjena života. Treba samo krenuti. Nikada neće postojati savršen trenutak za početak.

Ako trenutno može trenirati dva puta tjedno - neka trenira dva puta. Ako može samo 30 minuta - neka bude 30 minuta. Najvažnije je početi s nečim što je dovoljno realno da to može ponoviti i idući tjedan. I onda onaj iza I tako zauvijek. Jer ne treniramo za ljeto ili za neki event nego za život.

Posebno kod treninga snage ne moraš sve odraditi odjednom. Sasvim je u redu imati male „trening snackove“ kroz tjedan i skupljati ih kao Pokémone. Svaki taj mali trening predstavlja stimulaciju muskulature za adaptaciju i rast mišićne mase.

Najveća greška je stalno kretati ispočetka. Puno je važnije napraviti nešto dovoljno jednostavno da možeš nastaviti.

B: Kad želiš početi vježbati, a ne znaš odakle krenuti, koji je prvi korak i kako ti Gym Academy u tome može pomoći?

A: Prvi korak je prestati misliti da moraš znati sve prije nego što počneš.

Ako nikad nisi trenirala, sasvim je normalno da ne znaš što je squat rack, kako podesiti spravu ili koliko kilograma staviti na šipku. To nije nešto što trebaš znati unaprijed - to je nešto što trebaš naučiti.

Upravo zato postoji Gym Academy. Želimo ženama dati temelje i znanje da se nakon toga mogu samostalno kretati kroz gym, razumjeti trening i osjećati se sigurno.

Ne moraš prvo postati „fitness osoba“ da bi došla u gym. Gym je upravo mjesto na kojem to možeš naučiti.