Možete voljeti ljude. Možete imati odlične prijatelje, aktivan društveni život i iskreno se veseliti druženjima. Samo što neki unatoč tome osjete nešto što bismo mogli nazvati socijalnim mamurlukom.

Glavobolja možda nije prisutna. Alkohol nije bio potreban. Ali osjećaj je iznenađujuće sličan: jučer je bilo sjajno, no danas vam treba mir.

I ne, to ne znači nužno da ne volite ljude. Ponekad znači upravo suprotno: toliko ste bili prisutni u druženju da vam nakon njega treba vrijeme u kojem ne morate biti prisutni ni za koga.

Što je socijalni mamurluk i zašto se osjećamo iscrpljeno nakon druženja?

Socijalni mamurluk nije medicinska dijagnoza, niti službeni psihološki poremećaj. To je samo popularan izraz za osjećaj mentalne, emocionalne ili čak fizičke iscrpljenosti koji se može pojaviti nakon intenzivne društvene interakcije.

Može izgledati ovako: nakon subotnjeg roštilja s obitelji ne želite u nedjelju nikamo. Nakon konferencije želite biti sami. Nakon svadbe imate potrebu provesti jutro u pidžami. Nakon cijelog dana sastanaka nemate kapaciteta ni za prijateljski telefonski poziv. A najvažnije u svemu tome, druženje vam je možda bilo lijepo.

To je dio koji je ljudima često najteže objasniti. Kako možeš biti umoran od nečega što ti se svidjelo? To je zato što umor i zadovoljstvo nisu suprotne stvari.

Jedno istraživanje pratilo je ponašanje i osjećaj umora ljudi kroz više trenutaka tijekom dana. Istraživači su otkrili da je izraženije društveno ponašanje bilo povezano s većim osjećajem umora dva do tri sata kasnije. Dakle, moguće je da se u društvu osjećate dobro, budete aktivni, razgovarate, smijete se i uživate, a da “račun” za tu društvenu aktivnost stigne nešto kasnije.

Kao kad pojedete odličan ručak, sve je bilo savršeno, a tek kasnije shvatite da ste možda pretjerali. Samo što ovdje nije problem u porciji tjestenine, nego u količini ljudske prisutnosti koju ste tijekom dana obradili.

Nije stvar samo u tome jeste li introvert ili ekstrovert

Čim netko kaže: "Nakon druženja trebam biti sam", internet već priprema dijagnozu. Introvert i gotovo. Ali stvarnost je zapravo (kao i uvijek), puno zanimljivija i kompleksnija.

Introverzija i ekstroverzija nisu jednostavan prekidač na kojem piše "voli ljude/ne voli ljude". I istraživanja pokazuju da odnos između društvenosti, osobnosti i dobrobiti nije tako jednostavan.

Dakle, introvert ne znači da ste osoba kojoj ljudi idu na živce. Možete biti introvert i obožavati večere, koncerte, putovanja, prijatelje i duge razgovore. Također, možete biti ekstrovert i nakon četiri sata svadbe poželjeti ugasiti telefon i nestati u šumi. A možete biti i nešto između. Većina ljudi, na kraju krajeva, ne živi u čistim kategorijama.

Možete voljeti ljude i svejedno trebati pauzu od njih

Ovo je možda najvažnija rečenica cijele ove priče. Potreba za samoćom nije isto što i potreba za izolacijom. To su dvije potpuno različite stvari. Samoća koju biramo može biti odmor. Usamljenost je stanje u kojem nam nedostaje povezanost.

Novija istraživanja o kvaliteti samoće upravo pokušavaju razlikovati te dvije stvari. Studija je testirala program koji je ljude učio kako kvalitetnije koristiti vrijeme provedeno nasamo. Rezultati su pokazali da se sposobnost za samostalno, namjerno provođenje vremena može povećati, iako su učinci na ukupnu dobrobit bili miješani.

Dakle, biti sam nije automatski ni dobro ni loše. Pitanje je zašto ste sami? Ako ste sami jer vam je potrebno pet sati mira nakon vikenda punog ljudi, možda odmarate. Ako ste sami jer se bojite ljudi, osjećate se odbačeno ili nemate nikoga kome biste se javili, to je potpuno druga priča. I zato bismo trebali biti oprezni s trendovskim psihološkim etiketama.

Socijalni mamurluk nije poziv da prestanemo izlaziti

Ovdje treba biti oprezan jer internet voli svaki ljudski osjećaj pretvoriti u novi razlog za povlačenje.

• “Treba ti mir? Otkaži sve.”
• “Umara te networking? Nemoj više nikamo.”
• "Ne odgovara ti društvo? Fokusiraj se na sebe."

To zvuči prekrasno dok ne shvatimo da čovjek nije zamišljen kao crno-bijelo biće. Dobra prijateljstva, bliski odnosi i osjećaj pripadanja važni su za psihološko i fizičko zdravlje. 

Istraživanja pokazuju da je povezanost između društvenog života i dobrobiti kompleksna, ali da društvena uključenost nije nešto što bismo trebali jednostavno odbaciti zato što nas ponekad umara.

Problem nije u tome što nas ljudi ponekad iscrpe. Problem nastaje ako zbog tog umora počnemo izbjegavati sve ljude. Odmor od društva nije isto što i odustajanje od društvenog života.

Kako izgleda kvalitetan oporavak nakon socijalnog mamurluka?

Možda je najgora stvar koju možemo napraviti pokušati se oporaviti od ljudi tako da četiri sata provedemo uz doomscrolling. Mobitel nije isto što i odmor. Nakon intenzivnog dana ponekad bolje djeluju vrlo obične stvari. Primjerice, šetnja bez podcasta, tuš, kava na balkonu, kuhanje, čitanje nekoliko stranica knjige, pospremanje kuhinje uz glazbu, vožnja bez telefonskog razgovora, sat vremena bez odgovaranja na poruke.

I za Mamagere gotovo revolucionarna ideja: ne raditi ništa korisno.

Dakle, možda ne trebamo naučiti kako imati više društvenog života, nego kako se iz njega vratiti.

Problem nije u tome što smo se zasitili ljudi, nego u tome što smo se zasitili stalne dostupnosti. Možemo nekoga voljeti, smijati se s njim do suza i svejedno sutra poželjeti zaključati vrata, utišati mobitel i imati cijeli dan samo za sebe. 

Poanta nije u tome da uvijek imamo energije za sve i svakoga, nego da napokon znamo prepoznati trenutak kada nam je najpotrebnije samo malo vlastitog mira.

Izvor naslovne fotografije: Pexels