U posljednjih nekoliko godina, jutarnja rutina postala je gotovo zasebna industrija. Knjige o uspjehu, podcasti, LinkedIn objave i lifestyle influenceri nude nam različite verzije iste poruke: ako želimo više od života, moramo ustati prije drugih. Uspješni ljudi navodno ne pritišću gumb za odgodu alarma, ne gube vrijeme i ne dopuštaju da im jutro diktiraju okolnosti.

Ali postoji i jedan problem s tom pričom. Ona pretpostavlja da svi imamo isti unutarnji sat, iste životne uvjete, iste obveze i istu količinu kontrole nad vlastitim vremenom. A nemamo. 

I upravo zato ključno pitanje nije kako se natjerati da ustanemo u pet ujutro, nego zašto smo uopće počeli vjerovati da je vrijeme buđenja pouzdan pokazatelj karaktera, ambicije i uspjeha.

Kad je alarm postao simbol ambicije?

Rano ustajanje samo po sebi nije ni dobro ni loše. Nekome jutro doista odgovara jer tada ima najviše energije, lakše se koncentrira i uživa u prvom gutljaju kave i osjećaju da je dan započeo prije nego što su se pojavili tuđi zahtjevi. Drugi pak tek navečer dolaze do punog fokusa i kreativnije razmišljaju nakon što se užurbanost svakodnevice utiša. No, problem nastaje kad osobnu preferenciju pretvorimo u moralnu kategoriju.

Jutarnji ljudi postaju disciplinirani, organizirani i ambiciozni. Noćne ptice postaju lijene, neorganizirane i sklone odgađanju. Jedni navodno imaju kontrolu nad svojim životom, a drugi se moraju popraviti. Takva podjela zvuči zgodno na motivacijskom posteru, ali ljudska biologija nije motivacijski poster.

Znanost koristi pojam kronotip za opisivanje individualnih razlika u sklonosti ranijem ili kasnijem vremenu spavanja, buđenja i najveće budnosti. Na njega utječu genetika, dob, biološki ritmovi, ali i okoliš te raspored svakodnevnih obveza. Harvard Medical School objašnjava da se unutarnji biološki sat razlikuje među ljudima te da sklonost jutarnjem ili večernjem ritmu nije samo stvar volje. Dakle, nije svatko tko se teško budi u šest ujutro nediscipliniran. Možda mu takav raspored jednostavno ne odgovara. A nije ni svatko tko se budi u pet automatski učinkovit, uspješan ili emocionalno stabilan.

Ipak, rana jutra imaju jednu prednost koju ne treba zanemariti: mogu pružiti vrijeme bez prekida. Prije nego što počnu sastanci, školske obveze, poruke i pozivi, postoji veća mogućnost da nekoliko minuta pripada isključivo nama (i našoj omiljenoj kavi). No ta prednost proizlazi iz rasporeda i dostupnosti vremena, a ne iz neke čarobne kvalitete broja pet na satu. Ako isti mir možemo pronaći u 9:30, 14:00 ili 21:00, zašto bi jedan termin bio dokaz boljeg karaktera?

Što znanost kaže o jutarnjim i večernjim tipovima?

Jedan od zanimljivijih načina da preispitamo mit o jutarnjoj produktivnosti je da pogledamo što se događa kad istraživači usporede ljude različitih kronotipova u različitim dijelovima dana.

Istraživanje objavljeno 2018. u časopisu Sports Medicine Open, koje su proveli istraživači povezani sa Sveučilištem u Birminghamu, ispitivalo je kognitivne i fizičke pokazatelje izvedbe kod 56 zdravih osoba. Sudionici su bili podijeljeni na ranije i kasnije kronotipove, a istraživači su pratili njihovu budnost, pažnju, izvršne funkcije i fizičku izvedbu u različitim terminima dana.

Rezultati su pokazali različite dnevne obrasce kod jutarnjih i večernjih tipova. Osobe večernjeg kronotipa u jutarnjim su satima imale slabije rezultate na nekim mjerama izvedbe nego jutarnji tipovi. To ne znači da su općenito manje sposobne, nego da se njihova izvedba mijenja ovisno o tome kada od njih tražimo da budu na vrhuncu. 

Dakle, istraživanja ne dokazuju da su jutarnji i večernji tipovi u svim okolnostima jednako uspješni, niti tvrde da je vrijeme buđenja potpuno nevažno. Ona pokazuju da odnos između kronotipa i izvedbe ovisi o kontekstu, vremenu aktivnosti i drugim čimbenicima. A to je daleko zanimljivije od jednostavne poruke da svi trebamo naviti alarm pola sata ranije.

Poslovna rutina nije isto što i savršeno jutro

Kada govorimo o produktivnosti, često počinjemo od pogrešnog pitanja. Umjesto da se pitamo kada najbolje funkcioniramo, pitamo se kako bismo trebali funkcionirati.

Društvene mreže prepune su rutina koje izgledaju kao pažljivo režirana predstava: buđenje u 5, čaša vode, trening, meditacija, čitanje, vođenje dnevnika, hranjiv doručak, planiranje ciljeva i, tek onda dolazi na red posao. Sve to prije nego što je prosječan roditelj uspio odvesti dijete u vrtić. Takvi primjeri mogu biti inspirativni, ali rijetko prikazuju cijelu logistiku iza njih. Ne vidimo tko je pripremio stvari za trening, tko je ustao tijekom noći, tko je preuzeo jutarnje obveze ni koliko je fleksibilnosti bilo potrebno da se rutina uopće dogodi. A upravo je fleksibilnost ključna riječ.

Dobra poslovna rutina ne mora početi u pet ujutro. Ona treba odgovoriti na mnogo praktičnija pitanja: Kada najlakše obavljamo zahtjevne zadatke? U kojem dijelu dana možemo imati najviše mira? Kada trebamo razgovarati s kolegama i klijentima? Koliko nam je sna potrebno da bismo mogli jasno razmišljati? Koje obveze možemo unaprijed organizirati, a koje jednostavno moramo prihvatiti kao dio života?

Za nekoga će odgovor biti rano jutro. Za drugoga vrijeme nakon što se djeca vrate iz škole. Za trećega dva sata mirnog rada prije večere ili fokusirani blok nakon što završe sastanci. Poslovna rutina trebala bi biti alat koji služi nama, a ne test kojemu se moramo prilagoditi. Ako nam jutarnji trening odgovara, sjajno. Ako nam je bolje prošetati u podne, i to je sasvim legitimno. Ako nam je kava prije prvog sastanka važan ritual, ne moramo je pretvoriti u složeni wellness protokol.

A upravo u toj jednostavnosti leži čar svakodnevnih rituala. Ne treba nam savršeno stilizirano jutro, tri aplikacije za praćenje navika ni kompliciran plan da bismo pronašli trenutak koji nam odgovara. Ponekad je dovoljno pripremiti omiljenu kavu, udahnuti miris svježe pripremljenog espressa i dati si nekoliko minuta prije nego što dan preuzmu tuđi rasporedi i zahtjevi. Za ljubitelje kave, Monte kava može biti dio tog malog osobnog rituala, bilo da dan započinje šalicom kod kuće ili kratkom pauzom na poslu.

Isto tako, kava u svakodnevici nije uvijek samo pitanje kofeina. Ona može biti mali prijelaz između privatnog i poslovnog vremena, poznat okus koji označava početak dana ili prilika da nakratko usporimo prije prvog sastanka. Monte svoju priču o kavi gradi upravo oko uživanja u različitim prilikama, a dostupnost kave za pripremu kod kuće i u uredu omogućuje da omiljeni ritual ne ovisi o tome imamo li vremena otići u kafić.

Izvor naslovne fotografije: Monte

Ovaj sadržaj nastao je u suradnji s Monte kava.