Uskrs je divan blagdan. Simbol obnove, proljeća, nade. Ali ako si introvert, anti-small talk ratnik i netko tko francusku salatu doživljava kao kaznu, onda je Uskrsni ručak blago rečeno logistički izazov.

Znaš već kako to ide. Stol prepun hrane, osmjesi koji su tu da prikriju pasivno-agresivne komentare, djeca koja trče s pisanicama, punica koja “samo pita” i svi koji žele znati:

• “Kako je na poslu?”
• “Kad će drugo dijete”
• “Zašto ne jedeš francusku”

Pa, na pravom si mjestu. Ovo je real talk vodič za sve tatagere koji bi radije proveli Uskrs u pidžami uz omiljeni podcast ili uz Netflix seriju, nego u košulji za stolom s devet osoba koje si zadnji put vidio prošle godine.

Emocionalni poligon: dijete, punica i ti 

Dvogodišnjaci i blagdani savršena su oluja. U toj dobi riječ “ne” ima više frekvencija nego Spotify playlista. Uskrsna jaja? Super, ako ih mogu razbiti. Čokoladni zeko? Ok, ali samo ako se glava pojede zadnja. Popodnevno spavanje? Samo ako ti točno tada planiraš jesti (ili sjesti).

Sad u tu jednadžbu ubacite punicu. Možda je divna, stvarno, ali svejedno će s istim smiješkom komentirati kako ste "malo previše začinili", dok dijete pokušava zaliti psa vodom iz čaše u kojoj su bila kuhana jaja. O da, to je pravi test zrelosti, strpljenja i mikrodoziranja pasivno-agresivne zahvalnosti.

Savjeti za preživljavanje

• Pravilo “3 K”: Kava, Kompromis, Kontrola disanja. Prije nego krenete odgovarati na “dobronamjerne” komentare punice, udahnite. Dva puta. I podsjetite se: ona je barem skuhala juhu.
• Dajte djetetu zadatak: Dvogodišnjaci žele biti “veliki”. Iskoristite to. Neka nosi plastična jaja, pomogne postaviti stol ili broji salvete. I vi imate pravo glumiti da je sve pod kontrolom.
• Zajednička krivnja = zajednička ljubav: Ako sve krene po zlu, i vi i vaša partnerica možete se smijati situaciji. Uskrs je savršena kulisa za bonding kroz blagu katastrofu.
• Dogovorite “mentalni izlaz”: Znači, unaprijed si rezervirajte 20 minuta solo šetnje, odlazak po još kruha ili hranjenje mačke – čak i ako nemate mačku.

Zašto je emocionalni multitasking teži od Excel tablica?

Jer ovdje ne možete kliknuti “undo”. Roditeljstvo ne pauzira. Ni punice. Ni tradicija. Svi vas nešto trebaju, svi očekuju mir i blagostanje, a vi ste na emocionalnom Zoom callu s vlastitom anksioznošću.

Ali... znate što? U tome i jest čar. U toj kombinaciji zamora i smijeha, frustracije i nježnosti. U toj maloj ruci koja vas zagrli dok punica nudi još francuske. U toj činjenici da preživljavate i da ste možda baš vi ta generacija koja će nas učiti da su odnosi ipak puno važniji od savršeno ukrašenih jaja.

Dakle, ne moraš uživati u small talku. Ne moraš voljeti francusku salatu. Ne moraš biti najglasniji, najzabavniji, najangažiraniji.

Ali ako si tu – ako si sjeo za stol, poslušao tuđi monolog o vrtu, nasmijao se kad ti se nije smijalo i podignuo dijete iz kaosa kad nitko drugi nije, onda si napravio više nego dovoljno.

A to je, buraz, tatager level pro.

Izvor naslovne fotografije: Pexels