Pitanje svih pitanja je što se dogodi kad mama spakira kofer, ali ne za obiteljski izlet, nego za solo putovanje? Ne pričamo ovdje o bračnim problemima ili krizi identiteta. Govorimo o zdravoj potrebi odlaska na godišnji s najvažnijom osobom u tvom životu: tobom.

U kulturi u kojoj je mama sinonim za multitasking, serviran doručak, kaos prije škole i posao u isto vrijeme, ideja o odmoru bez ikoga zvuči apsolutno radikalno. Jer, kako se usuditi? Kako ostaviti djecu? Kako objasniti partneru? Što će reći ljudi?

Ali hajdemo razjasniti nešto odmah: solo mama godišnji nije bijeg od problema ili života - to je dolazak k sebi.

Svaka žena zna da kad-tad dođe onaj trenutak kad nam je svega previše. Ne jer nešto ne volimo ili se s problemima i izazovima ne znamo nositi, nego jer jednostavno više nemamo prostora za sebe. U tom trenutku, odlazak na solo godišnji nije luksuz, nego nužnost. Kao što tijelo treba san, mozak treba tišinu, tako i duša treba malo prostora bez obaveza. I da, to itekako može uključivati doručak koji traje 60 minuta, bez ijednog “mamaaaa”.

Zvuči sebično? Onda je pravo vrijeme.

Iako živimo u vremenu u kojem je samopomoć normalizirana stvar, još uvijek postoji (tiha) društvena osuda kad majka odluči otići negdje sama. Jer “kako to izgleda”. E pa, izgleda kao mentalna stabilnost. Izgleda kao povratak entuzijazmu. Izgleda kao žena koja se sjeća tko je bila prije nego što je postala sve za sve.

Znanost podržava ovaj moment. Studije pokazuju da solo vrijeme smanjuje kortizol, povećava kreativnost i emocionalnu otpornost. Kad mama uzme vrijeme za sebe, cijela obitelj diše lakše. Dijete ne treba iscrpljenu mamu. Treba emocionalno prisutnu, resetiranu osobu koja itekako zna koliko vrijedi i zaslužuje.

Kako izgleda idealan solo godišnji?

Solo godišnji odmor ne znači nužno kupnja karte i odlazak na Bali (ali hej, nećemo se buniti). To može biti vikend u Puli, jedna noć u Zagrebu bez ikoga, planinarenje, tišina ili wellness. Nije bitno je li riječ o vikendici, planini, hotelu u centru Lisabona ili apartmanu na Visu. Ključno je da prostor pripada tebi. Privremeno, ali potpuno. Tvoja pravila, tvoj red (ili nered), tvoj raspored spavanja i buđenja. Ako poželiš ne razgovarati s ljudima tri dana, to je tvoj izbor.

Bitno je samo da na “to do” listi nemaš ničije obaveze osim svojih, a da one uključuju jedino ono što ti donosi opuštanje i mir. Dakle, svakako bez izjava poput: "Što ćemo jesti", "Gdje su kupaće", "Jesi uzela punjač" i sl. Samo ti, knjiga i omiljeno piće uz playlistu koju ne moraš objašnjavati nikome.

Za neke mame, solo godišnji bit će prvi put nakon godina i godina da su napravile takvo nešto za sebe. I nećemo lagati - isprva će možda biti teško i jako čudno. Ali znaš što? Bit će itekako ljekovito. Jer tek kad uzmemo pravu pauzu, shvatimo koliko smo zapravo bile na rubu.

Dakle, idealni solo godišnji nema određenu formu. Riječ je o konkretnom i stvarnom odmoru od svih dnevnih uloga koje mama ima. Odmoru od odgovaranja na 267 pitanja u danu, kuhanja paralelnih menija, multitaskanja s laptopom na koljenima dok istovremeno pereš kosu i brišeš čokoladu s trosjeda itd.

Solo odmor za mame (između ostalog) znači:

• Tišina bez krivnje
• Hrana koju ne dijeliš
• Krevet koji ne preuzima nitko manji od 120 cm
• Dani bez rasporeda, minute bez agende
• Osjećaj da ti nitko ne visi za vratom.

A što kad se vratiš?

Zapamti, vraćaš se sebi i to se primijeti. Ne samo u tome kako izgledaš (bonus bodovi za manje podočnjake), već kako razgovaraš, koliko si prisutna, koliko ti je stalo — i koliko ti više nije stalo do sitnica koje su te prije bacale u očaj.

I ne, ne moraš čekati da završi sezona, da djeca porastu, da dođe vrijeme za godišnji, da netko drugi razumije. Ne moraš čekati ničije dopuštenje da počneš istinski brinuti o sebi.

Solo mama godišnji je čin ljubavi, ne samo prema sebi, nego i prema onima kojima želiš biti dobra i blaga. Jer ne možeš to biti iz praznog spremnika. A negdje između doručka bez pritiska, prve kave u tišini i večeri u kojoj si sama sebi dovoljna, shvatiš da uopće nisi pobjegla. Samo si se (napokon!) vratila.

Ako ništa drugo, taj odmor je pravi pravcati emocionalni servis i investicija u bolje sutra – za tebe, ali i za tvoju djecu. U svijetu koji stalno traži tvoju prisutnost, najispravnija stvar koju možeš povremeno napraviti je uzeti pauzu i reći: Sad je red na mene.

Izvor naslovne fotografije: Pexels