Zaboravi savršeno postavljene stolove s porculanskim zečevima i ukrasne salvete savijene u obliku origamija. Ako si majka koja balansira karijeru, poslovne e-mailove i "Mamaaa, gdje su mi bojice?" u jednom danu – onda znaš da je Uskrs često više utrka na 100 metara, nego uživanje u tradiciji.

I dok svi pričaju o obnovi, miru i proljetnom buđenju, ti vjerojatno pokušavaš shvatiti kako ispeći janjetinu, ofarbati jaja i spriječiti trogodišnjaka da zalijepi naljepnicu Uskrsnog zeca na televizor — istovremeno.

Iako se ponekad čini da zaista nema rješenja, ipak malo zastani, udahni i prisjeti se da nijedan blagdan, a posebno Uskrs ne mora biti projekt na kojem bi ti i Elon Musk pozavidio.

Blagdani i stres

Pojam mentalnog opterećenja (posebno za mame) nije nov, ali njegova prisutnost tijekom praznika gotovo uvijek dostiže vrhunac. Studije otkrivaju da majke češće nego očevi osjećaju odgovornost za emocionalnu atmosferu unutar obitelji, a Uskrs, iako vizualno nježan i šaren, dolazi s teškim zahtjevima.

Od ukrašavanja doma, organizacije potrage za jajima, kuhanja tradicionalnih jela, nabavke darova i dogovora s rodbinom, očekuje se da sve to bude izvedeno s osmijehom i lakoćom. Pa nije uopće čudno da na kraju rezultat bude emocionalna iscrpljenost. 

Harvard Health naglašava da ovakva stalna emocionalna pripravnost kod žena doprinosi razvoju kroničnog stresa i burnout sindroma – i to ne samo u poslovnom, već i u privatnom kontekstu.

Perfekcionizam i društvene mreže: Dvostruka zamka

U doba društvenih mreža, Uskrs više ne znači samo obiteljski ručak i pisanice. Vizualna reprezentacija mnogima je postala važnija od samoga doživljaja. Sociološki uvidi s University of Michigan upozoravaju na “performativno roditeljstvo” – potrebu da ne samo budemo dobri roditelji, nego da to i izgledamo na van.

Posebno žene, pokazuje ista studija, osjećaju pritisak da kroz praznike pokažu kako “imaju sve pod kontrolom” – savršeno aranžirane košarice, tematske outfite, homemade kolače i djecu koja poziraju s osmijehom. A kad realnost ne isprati taj ideal, slijedi razočaranje, frustracija i osjećaj neuspjeha.

Uskrs je tako postao još jedan “projekt” koji treba ispuniti, ne vrijeme koje treba živjeti.

Tihi otpor: Nova kultura “dovoljno dobrog” roditeljstva

No, unatoč dominantnoj kulturi perfekcionizma, raste trend među majkama koje odbacuju savršenstvo. Sve više stručnjaka poziva na usvajanje paradigme tzv. “dovoljno dobrog roditeljstva”, temeljenog na konceptima koje je još 1950-ih postavio britanski psihijatar Donald Winnicott.

U praksi to znači: ne moraš biti savršena da bi bila izvrsna. Dijete kojem majka ne puca po šavovima za vrijeme blagdana ima veću šansu da osjeti bliskost, sigurnost i stabilnost, nego ono koje ima savršeno dekorirane pisanice, ali majku na rubu suza.

I Harvard Medical School potvrđuje: emocionalna prisutnost i autentičnost u roditeljstvu dugoročno stvaraju zdraviju obiteljsku dinamiku nego ispunjavanje vanjskih očekivanja i dizajnerskih standarda.

Sustav podrške – a gdje je tata?

Jedna od ključnih, ali često neizgovorenih tema u priči o blagdanskom stresu je pitanje neravnomjerne podjele poslova kod kuće. Iako su očevi u posljednjem desetljeću sve prisutniji u aktivnom roditeljstvu, istraživanja jasno pokazuju da žene i dalje obavljaju oko 65 % kućanskih i obiteljskih zadataka, čak i kada rade puno radno vrijeme.

Blagdani su trenuci kad taj disbalans postaje najvidljiviji. Kako bismo utjecali na to, potrebna je otvorena komunikacija unutar obitelji – ne samo da bi se zadaci ravnopravnije podijelili, već da bi i majke dobile pravo na opuštanje i uživanje, umjesto da u glavi neprestano vrte listu “što još treba”.

Uskrs nije test majčinske sposobnosti. To je vrijeme koje bi trebalo biti nježno, tiho, emocionalno ispunjeno, a ne iscrpljujuće. I nije sramota priznati da ti je dosta jaja, dekoracija i očekivanja. Dapače, u tome leži moć.

Uskrs 2025.: Manje drame, više čokolade - Evo i kako!

Kreativni kaos = uspjeh

Zaboravi lažnu estetiku s društvenih mreža i oslobodi pravo na kreativni nered. Djeca neće pamtiti koliko su jaja bila fotogenična, nego da su imala kreativnu slobodu. I smijala se. I polila vodom pola kuhinje dok su bojala pisanice rukama umjesto kistom.

Postavi zonu kaosa – plastični stolnjak, stare majice, boje, naljepnice i što god im padne pod ruku, a ti ih fotkaj, smij se i ne briši odmah boju s poda. To su battle scars jednog uspješnog Uskrsa.

Isključi projekt menadžera u sebi

Prva stvar: ti nisi Uskrs Bunny Inc. CEO. Prestani delegirati kao da vodiš konfereciju. Neka sve bude dovoljno dobro, ne savršeno. Nema potrebe da stol izgleda kao naslovnica home časopisa ako ćeš zbog toga grintati ostatak dana.

Dodatna napomena za sve kontrol-frikove (znamo tko smo): ponekad je najbolji plan onaj koji ne pratiš.

Čokolada je valuta mira

Napomena svim roditeljima: čokoladna jaja su diplomatska valuta. Umorna si? Čokolada. Dijete plače jer je netko pomaknuo njegovu pisanicu? Čokolada. Partner zaboravio kupiti šunku? Dobro, prvo udahni, onda – čokolada.

Nemoj si uskraćivati male radosti. Praznici nisu za dijetu. Praznici su za čokoladu. I to onu bez grižnje savjesti.

Tradicija, ali po tvojoj mjeri

Nemaš vremena za klasičnu pletenu košaricu i šetnju do crkve u 6 ujutro? Nema veze. Stvori svoje verzije tradicije, kao npr. potraga za jajima po stanu s porukama koje vode do čokoladnog blaga ili filmski maraton u pidžamama.

Uskrs nije test vjere u perfekciju. To je proslava života. Obilježi ga onako kako tvojoj obitelji paše, a ne kako ti Instagram ili netko drugi sugerira.

Na kraju dana – nemoj napraviti ništa

Kad sve završi, nemoj odmah trčati spremati, razvrstavati, planirati zaostatke koji te čekaju u novom tjednu. Uzmi 30 minuta. Pij kavu. Jedi ostatke čokolade. Gledaj djecu kako se igraju. Gledaj partnera, partnericu. Ili samo bulji u strop i reci: “Preživjela sam i bilo je dobro.”

Majčinstvo danas dolazi s neviđenim izazovima, ali i s jedinstvenim prilikama da stvari postavimo drugačije. Umjesto da Uskrs postane pozornica na kojoj izvodimo savršenstvo, možemo ga pretvoriti u prostor za zajedništvo, spontanost i stvarnu prisutnost.

Jer na kraju dana, najvažniji blagdanski momenti nisu oni koje fotkamo, već oni koje živimo. Bez drame. S puno čokolade. I s majkama koje napokon odlažu kapu glavnog organizatora i vraćaju se – sebi.

Izvor naslovne fotografije: Pexels