U industriji u kojoj još uvijek nije rijetkost da se vizažistice tretira kao “vikend ratnice s kistom”, Valentina je ustala, razgrnula stereotipe i rekla: „Ne, ovo je moj posao. I to legalan, ozbiljan, skalabilan posao.“

Kao kulturologinja po struci (što u prijevodu znači da zna kako ispričati priču), a makeup artistica po vokaciji, uspjela je spojiti analitički um s umjetničkim dodirom. 17 godina iskustva, backstageovi s Cro-a-Portera, snimanja s Ritom Orom i Bocellijem, stotine vjenčanja, tisuće lica — i jedno ime koje beauty industrija u regiji ne može ignorirati niti da hoće.

Upoznajte Valentinu Štokovac — ženu koja je trudničkim hormonima začinila svoj game changer trenutak, pripremala MUArtico kongres dok je dojila i dokazala da multitasking nije buzzword, već stil života. Kroz razgovor s njom, otkrivamo što znači biti žena, majka, umjetnica i CEO u svijetu koji nas i dalje pita “Što točno ti radiš?” svaki put kad ne sjedimo za uredskim stolom.

D: Koliko je teško kao žena graditi ozbiljan biznis u beauty industriji, a da Vas i dalje ne doživljavaju kao samo još jednu makeup artisticu?

V: Pa iskreno, mislim da je generalno dosta teško i zahtjevno kao ostvarena majka i žena paralelno graditi (uspješan) business, nebitno je li to beauty ili neka druga industrija. Za žene se, takva je percepcija današnjice, podrazumijeva da će uspješno balansirati između kuhanja ručka/večere, održavanja kućanstva, brige o djeci, a istovremeno besprijekorno (i naspavano) izgledati na sastanku ili video konferenciji. Timski, obiteljski, rad je nužan, ali odgovorno tvrdim da smo mi žene ipak u malo "gorem" položaju.

U ovom mom slučaju, beauty sektor često više vežemo uz žene pa su mi prethodno 17-godišnje iskustvo kao makeup artistice te diploma iz kulturologije (što je fuzija novinarstva i PR-a) došle pomalo kao olakotna okolnost. Mislim da je benefit kada struka organizira nešto za struku. A da je bilo jednostavno - nije, nimalo.

D: Što je bio Vaš “game-changer” trenutak u karijeri, onaj koji Vas je natjerao da shvatite – ja ovo mogu, ja ovo hoću?

V: Uvijek sam, još kroz odrastanje, voljela izlaziti iz svoje zone komfora ili jednostavno uvijek "malo više" pomicati vlastite granice. MUArtico - prvi regionalni kongres beauty industrije nije došao odjednom. Prethodilo mu je bezbroj manjih ili većih koraka koji su mi dali potrebnu sigurnost i ohrabrenje da se odvažim na nešto "toliko veliko".

U posljednjih sam 17 godina imala prilike raditi na jako velikim i važnim projektima. Primjerice, dugo sam godina bila dio službenog tima Cro a Portera, radila sam Britanski top model, šminkala zaista važne i utjecajne ljude - od Bocellija do Rite Ore. Imam svoju makeup akademiju Lebeautymansion, radila sam na filmovima i serijama, odradila bezbroj predstava u kazalištu, a svadbi, revija i editorijala zaista više ni ne znam broj. Također, već desetak godina pišem beauty kolumne, što uz gore navedeno, govori da sam - na ovaj ili onaj način, odrasla i stasala uz beauty industriju.

Prijelomni je trenutak zapravo došao spontano, kada sam sabrala sve ono što tržište (ne)nudi i objedinila želje i potražnju te na posljetku shvatila - ok; kod nas, u čitavoj regiji ovoga nema. Ovo želim, mogu, trebam i hoću. Idem u to. A "game changer" su bili trudnički hormoni koji su bili možda nerealan, ali definitivno pravi poguranac.

D: Što je za Vas najčešći stereotip o vizažistima i beauty poduzetnicama? Jeste li se Vi osobno susreli s nekima? 

V: Ja živim, radim i najčešće djelujem u Istri. Svoj sam obrt otvorila prije 9 godina što znači da je šminkanje, pisanje kolumni, organizacija beauty evenata moj core business. To je hobi koji je pred puno godina prešao u ozbiljan posao. Naravno, to se nije dogodilo preko noći, ali imala sam jasnu viziju što želim da bude moj "posao" i na koji način to želim raditi - legalno i javno.

Svjesna sam da je danas zanimanje vizažist još uvijek percipirano kao "vikend hobi" kad se može zaraditi džeparac za izlazak ili "podebljati" kućni budžet, no zaista se nadam da će ljudi početi razlikovati makeup artiste, osobe koje taj posao žive 7 dana u tjednu 24 sata dnevno, od onih koji to rade povremeno. Moje ulaganje u znanje, makeup kit i kvalitetu vrlo često premašuje i nekakvu objektivnu zaradu što zapravo poduzetništvo i je, i ulog i ulaganje koje se dugoročno uvijek vrati i isplati.

Upravo je to bio jedan od razloga zašto sam organizirala MUArtico - da profesionalci mogu usavršiti svoja znanja i vještine, a amateri/početnici mogu shvatiti koji je to obim posla, znanja i vještina te kako ga postepeno nadograđivati i legalizirati.

D: Što Vam više znači – talent ili radna etika?

V: Makeup odnosno šminkanje je za mene velika ljubav, još od malih nogu. Sjećam se jednog talijanskog časopisa koji je izlazio 1 mjesečno, zvao se "Cioe" i koštao je tada 25 kn (u vrijeme kada smo Bubi sladoled plaćali 3 kn to je bio ozbiljan novac). Ja sam tada imala 8 ili 9 godina i štedjela cijeli mjesec da kupim novine u kojima je uvijek bilo sjajilo, sjenilo ili neki drugi makeup proizvod.

Osim educiranja i usavršavanja - uvijek iznova, ima nekih stvari kojih se strogo držim već 17 godina i one nemaju veze s talentom već (samo) s poštovanjem i razumijevanjem.

Nikad (zaista se trudim) ne kasnim, pažljivo slušam želje i potrebe klijenata, ne fotografiram ih, ni prije ni poslije, obzirna sam i zaista pokušavam dok radim biti potpuno nenametljiva. Mislim da je danas "ljudski pristup" poslu jako važna karika da bi nam poslovanje bilo uspješno i dugotrajno.

D: Što mislite, zašto žene i dalje osjećaju pritisak da moraju izgledati savršeno, čak i kad to otvoreno kritiziraju?

V: Društvene mreže, idealiziranje svega što nas okružuje kao i neke "nevidljive" društvene norme dovele su nas tu gdje jesmo - sve mora biti savršeno, harmonično i nadasve estetično. Čak i kada javnost pokušava senzibilizirati činjenicu da ne mora baš sve biti perfektno, radimo to na način da i tu nerealnost ipak malo uljepšamo i postavimo target gdje on zapravo ne bi trebao biti. Promoviramo "spori život" a nedostaje nam 10 sati u danu da budemo u korak s vremenom. Oko nas je od jednom sve lijepo. Danas biramo koja nam je ambalaža omekšivača ljepša, koje će nam se piće u kafiću bolje uklopiti u kadar ili treniramo sportove koji su instagramični ili u trendu. Ne kažem da je to pravilo, ali iznimki je sve manje. Naravno da je, kada podvučemo crtu, imperativ ljepote sve glasniji, a naša neka osobna uvjerenja postaju sve tiša i tiša.

Primjerice, ja imam neke svoje stavove, privatno se jako, ali stvarno jako rijetko šminkam i osvijestila sam da život nije Instagram, ali nemojmo se zavaravati, ipak želim biti u korak s trendovima i vremenom.

D: Koja beauty pravila biste najradije zauvijek izbrisali iz društva?

V: Mislim da su beauty pravila zapravo dobra - kao što je hidratacija kože, nanošenje SPF faktora, double cleansing metoda čišćenja lica, usvajanje beauty rutine i sl.

Plaše me trendovi, oni su poput ruskog ruleta, nikad ne znam što će nas i koje sezone dočekati. Traumatiziraju me hitovi poput jako tankih obrva, teškog konturiranja, stavljanje razno raznih preparata koji uopće nisu namijenjeni skincareu kao i općenito dostupnost upotrebe beauty gadgeta kod kuće - neki imaju apsolutne benefite ali za neke zaista smatram da bi njima trebale rukovoditi isključivo profesionalne i školovane osobe. Ta dostupnost da sve možemo sami kod kuće je možda malo previše u beauty industriji. Nemam ništa protiv infracrvenih lampi, rolera, tretmana, ali ne sviđa mi se rad iglicama i sličnim invazivnim metodama kod kuće bez stručnog nadzora.

D: Kako beauty industrija može bolje podržati žene u menopauzi, trudnice, mame, poduzetnice?

V: Beauty industrija danas ima zaista veliku moć. Infiltrirani smo u sve pore društva. Puno je skincare i beauty brendova danas usmjereno na pokrivanje takozvanih ciljanih tržišnih rupa. Primjerice "mlijeko za tijelo isključivo za trudnice" ili serumi i kreme na koj4ima je jasno istaknuto da su pogodni za "menopauzu", "trudnoću" ili kompatibilni "uz dojenje". Pokrivanjem tih mikro tržišnih rupa brendovi dodatno rastu i ciljano djeluju.

Mislim sa živimo u vremenu kada je samosvijest te općenito dizanje senzibiliteta o problematikama kože na vrhuncu, a ono što nije javno istaknuto, dostupno nam je jedinim klikom u nekoj od internet tražilica. Ono što želim vidjeti je više autentičnih priča povezanih s beauty brendovima. Svi se želimo poistovjetiti sa superjunakinjama iz naše okoline, one su stvarne, realne i među nama. Za takvu se stvarnost i promicanja uvijek zalažem.

D: Kako izgleda jedan radni dan u Vašem životu?

V: Moji su radni dani apsolutno različiti i nema dva jednaka. Posljednjih 5 godina moj je fokus prvenstveno na djeci i njihovom odgoju, što znači da raspored prilagođavam njihovim potrebama. Naravno, tu su i snimanja, shootinzi, organizacija masterclassa, evenata, pisanje kolumni. 

Nekada sam cijeli dan na terenu, od 6 ujutro s kistovima i makeup kuferom, a nekada pečem kolače, kuham ručak i tek poslijepodne odgovorim na mailove. Zaista se trudim balansirati privatno i poslovno i biti prisutna mama i supruga, ali istovremeno ostvarena poslovna žena.

D: Koji je najbolji savjet o vođenju biznisa koji ste ikada dobili – i je li bio od muškarca ili žene?

V: Pa, moram priznati da me nisu previše savjetovali, više ja učim promatrajući ljude kojima sam okružena. Imam tu sreću i privilegiju da je u mom životu prisutno puno poslovnih ljudi, od roditelja i supruga pa do obitelji i prijatelja.

Ono što sam svakako naučila je da u privatnom sektoru sam sebi krojiš vrijeme i stvaraš mogućnosti. Moraš gurati naprijed i kada je sunce i kada je kiša. Upornost se uvijek isplati, a dosljednost je uvijek nagrađena. Kod istinske ljubavi prema poslu, rezultati nikad ne izostaju.

Ono što zaista pamtim, a to je unazad sigurno 16 godina, jedan stariji gospodin mi je rekao "Ako ne cijeniš sama sebe u poslu i jasno postavljaš svoje kriterije, drugi te nikada neće znati cijeniti".

D: Kad se sve sruši, koji je vaš način da se resetirate i krenete dalje?

V: Jako, ali zaista jako volim kuhati i provoditi vrijeme u kuhinji. Raditi domaću tjesteninu, kruh, razna mesna i riblja jela, to me jako opušta. Kada je baš frka onda radim makaronse, oni su toliko zahtjevni da moram sve misli staviti na stranu i biti fokusirana samo na njih.

U poslu sam temeljita i uvijek imam nekoliko backup planova. Kada nešto gradim u businessu, sagledam sve scenarije i nekako uvijek sebi dajem objašnjenja "OK, u najgorem slučaju bit će ovako, a sve bolje od toga je savršeno". Realni kriteriji i očekivanja daju mi dozu sigurnosti i samouvjerenja, iako naravno u meni uvijek tinja ona nada da će sve ispasti bolje od najboljeg.

D: Što ste željeli da sudionici osjete kada izađu iz dvorane nakon završetka kongresa?

V: S obzirom da ove odgovore pišem nakon što je kongres dovršen i nakon zaista mnoštvo feedbackova, znam što je on posjetiteljima donio  umrežavanje, zaista puno umrežavanja. Puno novih inspirativnih business priča, ekskluzivnih brendova i na kraju ono najvažnije - osjećaj pripadnosti.

Vizažist je tek nedavno priznat kao struka odnosno klasifikacija prema NKD- korigirana je i više ne spadamo u salone za uljepšavanje, nego je zanimanje jasno razgranato po sektorima što me iznimno veseli.

Uzdizanje struke i vrednovanje vještina = stvaranje beauty zajednice.

D: Kad bi ovaj kongres mogao promijeniti jednu stvar u beauty industriji, što biste voljeli da to bude?

V: Voljela bih da se probudi svijest o legalizaciji našeg posla. O izlasku iz te neke sive zone poslovanja. Da se jasno zna tko su edukatori, škole, mentori, tko izdaje certifikate, a tko jednostavne diplome. 

Također, voljela bih da se prestanemo gledati kao konkurencija i da prevlada kolegijalnost jer svi imamo jedan zajednički cilj: omogućiti klijentima da se bolje i ljepše osjećaju. Mjesta za rad i napredak ima za svakoga.

D: Koja je najvažnija financijska lekcija koju ste naučili kao poduzetnica?

V: Kroz organizaciju sam naučila zaista puno. Kako rasporediti fiksne i varijabilne troškove, što su prioriteti, koji je minimum potrebnih prodanih ulaznica, koja su realna (financijska) očekivanja… 

Excel tablicu sam znala napamet, kao i određene troškove. Sve sam pažljivo bilježila da si olakšam organizaciju dogodine. Kod organizacije ovako velikih evenata ključno je strpljenje, upornost, dosljednost i spremnost na kompromise. 

Naučila sam što je kabliranje, što su spliteri i kako postaviti mikrofoniju. Zaista cijela lepeza novih znanja i vještina, ali to je cijena involviranosti u cijeli projekt. I naravno - poštivanje svih onih koji su vam u samom procesu dali svoje povjerenje: posjetitelji, mediji, brendovi, sponzori i partneri.

D: Kad biste si mogli poslati poruku u prošlost, koji savjet biste dali mlađoj sebi?

V: Pa, mislim da bi bila kratka i jasna: "Prestani paničariti, rasturit ćeš jer ovo radiš s toliko ljubavi da uspjeh ne može izostati".

D: Koji je najveći cilj prvog regionalnog kongresa vizažista?

V: MUArtico sam krenula raditi s ciljem da organiziram najkompletniji edukativni kongres u regiji - znanje, vještine i umrežavanje na jednom mjestu. Kako je vrijeme prolazilo, projekt je izrastao u zaista ozbiljnu konferenciju s vrhunskim predavačima, panelistima i izlagačima. Nadmašio je sva moja (realna) očekivanja, a ono što se zaista nadam je da sam svim posjetiteljima prenijela strast prema beauty industriji te da će MUArtico iz godine u godinu biti sinonim savršene organizacije, vrhunskih predavača, dobre zabave i svojevrsna riznica znanja.

D: Zanimljivost je da ste ga krenuli dogovarati i organizirati u devetom mjesecu trudnoće. Koji je Vaš stav oko toga i s kakvim ste se sve reakcijama susreli?

V: Pa, želja u meni tinjala je neko vrijeme i s obzirom na to da su mi u toj drugoj trudnoći mučnine bile zaista dugotrajne, nikako da se saberem i uputim u Zagreb. Odgađanje mi nije imalo smisla jer život uvijek donosi neke novine i od “nikad nije pravi trenutak” do "ne postoji bolji trenutak od ovog".

Sjećam se da sam došla u Zonar na potpisivanje ugovora i da sam rekla “Evo sad ću ja kroz koji tjedan rodit, uzimam pauzu mjesec dva i nastavljamo dalje od 1.5.”

Rodila sam 20.2. i zaista, od 10.5. sam već naveliko pregovarala s panelistima i krenula korespondenciju s brendovima. Uz, tada trogodišnjaka, i tek rođenu bebu nije baš bilo jednostavno, ali uspjela sam. MUArtico je, kako se uvijek šalim, naš zajednički veliki obiteljski uspjeh. Naravno da se za videocallove nisam šminkala jer sam u svim pauzama dojila i naravno da sam paralelno bila na "dvije fronte", ali krajnji rezultat je uspješan kongres, zadovoljni posjetitelji, oduševljeni brendovi i dva mališana koja su navijala za mene.
Zapravo, bez suprugove tolerancije i razumijevanja, MUArtico bi bio samo san, a on mi je umjesto "Što ti ovo treba" govorio "Bravo, ponosan sam na tebe".

D: Što vas je najviše iznenadilo u procesu organizacije – nešto što niste očekivali?

V: Pa, nisam očekivala toliki interes brendova i medija općenito kao ni relevantnih ljudi iz beauty industriji. MUArtico u ovom, ovogodišnjem, obliku očekivala sam da će se realizirati kroz 3-4 godine konstantne organizacije. 

S jedne strane dobila sam upozorenje “Jako si visoko postigla ljestvicu”, a održati tu kvalitetu pravi je izazov. S druge strane, to je potvrda da idem u pravom smjeru i organiziram nešto što nam je kao struci nedostajalo.

Izvor naslovne fotografije: Valentina Štokovac