Zamislite da na godinu dana zamijenite užurbanu svakodnevicu s nečim što većina nas sanja, ali se nikad ne usudi napraviti: život na brodu, daleko od konzumerističke vreve, sa svojom obitelji, pokušavajući živjeti samoodrživo. Dok mi svake večer prije spavanja beskonačno, uživamo u online shoppingu i pitamo se kako smanjiti ugljični otisak bez odustajanja od dvostrukog espressa ili novog komada iz Zarine proljetne kolekcije, naša sugovornica, Tamira Snell je svoje teorije o održivosti odlučila testirati u praksi. 

Ona je futurologinja i kulturna sociologinja iz Copenhagen Institute for Futures Studies, a bavi se propitkivanjem ljudskog ponašanja i kulturnih obrazaca u kontekstu društvenih promjena. Uskoro će sudjelovati i na Future Tense powered by Lürssen, konferenciji na kojoj će naglasak biti na održivim praksama. Konferencija se 8. svibnja održava u zagrebačkom Mozaik Event Centru.

No, njezin rad ne staje na osobnim eksperimentima. Proučava kako velike globalne sile oblikuju naše male, svakodnevne odluke (što kupujemo, što jedemo, kako definiramo ljepotu i što će na kraju preživjeti kao novi društveni standard, a što će završiti kao prolazna histerija s Instagrama). 

U ovom intervjuu pričali smo o svemu – o budućnosti održivosti, o tome zašto ljudi govore jedno, rade drugo, a misle da rade treće, o greenwashingu, kulturi smanjene potrošnje, ali i o tome kako pojedinačne navike mogu preokrenuti cijele industrije. Tamira ne nudi utopijske odgovore i postavlja ona prava pitanja. Pročitajte intervju u nastavku.

M: Kako vaše obrazovanje u kulturnoj sociologiji utječe na vaš pogled na budućnost?

T: Značajno utječe na moje viđenje budućnosti jer uvijek nastojim razumjeti društveno-kulturne temelje koji su ključni za dopuštanje ili blokiranje dinamike promjena. Često citiram svog omiljenog profesora s fakulteta, Davida Oswella, i njegovu knjigu Kultura i društvo:
"Proučavati kulturu ne znači analizirati običaje, vjerovanja, ideje i umjetnost u zatvorenom i izoliranom prostoru, već istraživati povezanosti i razlike, cirkulacije i pokrete, uspone i padove koji kulturu čine živom kulturom, iznad i izvan njezine pojedinačne lokacije."

M: U svom radu, fokus stavljate na razumijevanje novih potreba i obrazaca ponašanja. Možete li podijeliti iznenađujući pomak u ljudskom ponašanju koji ste nedavno primijetili?

T: Trenutno me posebno zanima što se događa s ponašanjem vezanim uz zdravlje, osobito s našim idealima ljepote. Posljednjih desetljeća svjedočili smo slavljenju raznolikosti naših tijela - različitih oblika i veličina. No, s pojavom i sve širom dostupnošću lijekova za mršavljenje, zanimljivo je vidjeti hoće li praktičnost tih rješenja, podržana općim zdravstvenim diskursom, potaknuti promjenu ponašanja i povratak strožim idealima ili ćemo svjedočiti jednakom otporu i inzistiranju na raznolikim idealima ljepote.

M: Kako razlikujete kratkotrajne trendove od dubljih društvenih pomaka s dugotrajnim utjecajem?

T: Često kažemo da se od megatrendova ne može pobjeći. To su promjene koje svi prepoznajemo. Kratkoročni trendovi imaju kraći vijek trajanja, ali mogu prerasti u dugotrajnije i kontekstualnije promjene. Megatrendovi su ključni pokretači promjena koji oblikuju budućnost cijelog svijeta. Nemamo mnogo kontrole nad njima, a međusobno su povezani, što znači da među njima postoje sinergijske prilike. Megatrendovi traju najmanje 10-15 godina. Iako su oni očekivani razvojni pravci, ne odvijaju se linearno, stoga često precjenjujemo njihov učinak u kratkom roku, a podcjenjujemo ga dugoročno.

M: Analizirate makrotrendove i mikroponašanja. Možete li navesti primjer male, svakodnevne navike koja ima potencijal stvoriti veći kulturni pomak?

T: Dobar primjer je biljna prehrana, koja je već izazvala kulturni pomak na nekim mjestima i vjerojatno će nastaviti širiti svoj utjecaj. Ljudi dijele svoje obroke na društvenim mrežama, čineći ih vidljivima i poželjnima, tvrtke prilagođavaju ponudu biljnim alternativama, dolazi do promjena u politikama i industriji, a znanost kontinuirano razvija nove proizvode i opcije. Tako se prehrana na biljnoj bazi pomaknula od nišnog izbora životnog stila do mnogo šire prihvaćenog trenda.

M: Možete li opisati trenutak ili iskustvo koje je potaknulo vašu strast za istraživanjem novih potreba i ljudskog ponašanja?

T: Interes za istraživanje ljudskog ponašanja prvi put se probudio tijekom studija sociologije i kulturnih studija na Goldsmiths Collegeu, Sveučilišta u Londonu, kad sam se susrela s etnografijom kao metodom istraživanja i kada sam otkrila slavnu antropologinju Margaret Mead i njezine riječi:

"Ono što ljudi govore, ono što ljudi rade i ono što kažu da rade tri su potpuno različite stvari."

Od tada sam sudjelovala u brojnim etnografskim istraživanjima, proširujući svoje razumijevanje svijeta kroz različite perspektive i iskustva drugih.

M: Ako biste morali izdvojiti jedan nadolazeći trend koji ljudi zanemaruju, koji bi to bio i zašto?

T: Teško je reći, no smatram da postoji velika neizvjesnost oko toga kako će ljudi u narednim godinama reagirati na geopolitičke napetosti kojima svjedočimo na globalnoj razini.

M: U svijetu koji sve više pokreće tehnologija, kako osiguravate da kulturne i ljudske perspektive ostanu ključni dio buduće vizije?

T: Tako što neprestano inzistiram na tome u svom radu.

M: Održivost je postala popularna riječ. Kako razlikujete pravu inovaciju od površnih "zelenih" kampanja i greenwashinga?

T: Da biste razlikovali pravu održivu inovaciju od greenwashinga, obratite pozornost na transparentnost podataka i izvještavanja. Provjerite imaju li certifikate trećih strana i je li održivost ugrađena u srž poslovanja ili samo marketinški trik. Pogledajte koliko duboko organizacija adresira cijeli lanac opskrbe, uključujući emisije i izvore sirovina. Također, provjerite tko zapravo vodi održive inicijative. Stvarne promjene ne dolaze iz marketinških odjela, već iz upravljačkih struktura. Na kraju, pratite njihovu dosljednost i napredak tijekom vremena. Kontinuirani razvoj i odgovornost ključni su pokazatelji autentičnosti.

M: Koji je odnos između održivosti i koncepta "smanjivanja"? Može li društvo budućnosti zaista napredovati uz smanjenu potrošnju?

T: Za neke je taj odnos dosta snažan. Radije bih istražila što zapravo definira percepciju kvalitete života i kako se ona može mijenjati tijekom vremena. U tom kontekstu zanimljivo je pratiti napetosti između materijalne i nematerijalne potrošnje te između perfekcionizma i autentičnosti.

M: Koje biste promjene u politici ili javnoj percepciji željeli vidjeti u idućem desetljeću kako bi se ubrzala održiva potrošnja na globalnoj razini?

T: Kako bismo ubrzali održivu potrošnju u narednih deset godina, potrebne su nam politike koje internaliziraju ekološke troškove, podržavaju kružne poslovne modele i osiguravaju transparentnost i odgovornost. Primjerice, oporezivanje ugljika, zakon o pravu na popravak i jasno ekološko označavanje. 

Istovremeno, javna percepcija mora se promijeniti tako da održivost postane nešto čemu težimo, a ne opcija. To možemo postići normalizacijom svjesne kupovine, preferiranjem dugotrajnosti umjesto potrošnosti i inzistiranjem na odgovornosti brendova. Zajedno, pametne odluke i kulturne promjene mogu učiniti održive izbore najlakšom, najpristupačnijom i najpoželjnijom opcijom za sve.

M: Što pojedinci mogu učiniti u svom svakodnevnom životu kako bi bolje razumjeli ljude i kulture oko sebe?

T: Budite znatiželjni prema vlastitim pretpostavkama i njihovom porijeklu. Postavljajte pitanja umjesto donošenja sudova.

M: Što bi ljude moglo iznenaditi o vama, a ne pojavljuje se u vašem profesionalnom radu ili biografiji?

T: Godine 2022. provela sam godinu dana na brodu sa svojom obitelji, preplovila Atlantik i pokušala živjeti samoodrživo. Na svakom mjestu gdje smo boravili, postavljala sam mnoga pitanja, uključujući i ona o održivosti. Tada sam shvatila koliko se percepcija održivosti razlikuje ovisno o kontekstu i kulturi.

Izvor naslovne fotografije: Future Tense powered by Lürssen