Postoji jutro kakvo svi poznajemo. Alarm zvoni prerano, mailovi već čekaju, kava je mlaka, a raspoloženje je zapelo negdje između sive i bež.

I onda, iz nekog razloga, posegnete za nečim neočekivanim. Ružičasti sako, žute tenisice, haljina s uzorkom koji podsjeća na talijansku tržnicu u kolovozu ili košulja koju ste do sada čuvali za posebne prilike - i dan vam jednostavno krene drugačije.

Je li to slučajnost ili je u pitanju dopamine dressing?

Što je zapravo dopamine dressing?

Pojam se odnosi na ideju da odjećom (a posebno bojama i krojevima koji nas vesele) možemo potaknuti lučenje dopamina, neurotransmitera povezanog s osjećajem nagrade i zadovoljstva. No, tu nije riječ o čarobnoj kemiji u tkanini. Riječ je o psihološkom učinku percepcije.

Istraživanja sa Sveučilišta Northwestern iznjedrila su koncept enclothed cognition, fenomen prema kojem odjeća koju nosimo utječe na naše kognitivne procese. U jednoj studiji sudionici koji su nosili bijelu laboratorijsku kutu (i vjerovali da je riječ o liječničkoj kuti) pokazali su veću razinu pažnje i preciznosti. Drugim riječima, ono što nosimo mijenja kako se osjećamo, a onda i kako djelujemo.

Nakon godina i godina promatranja trendova koji dolaze i odlaze brže od sezonskih kolekcija, možemo reći da je ovo sudar psihologije, kulture i tržišta rada, ali i pitanje koje se tiče svih nas koji balansiramo karijeru, roditeljstvo i vlastiti identitet.

Boje, emocije i znanost

Psiholozi sa Sveučilišta u Cambridgeu proučavali su utjecaj boja na raspoloženje. Iako ne postoji univerzalna emocionalna mapa boja, svijetle i zasićene nijanse često se povezuju s višom razinom energije i optimizma.

No tu dolazimo do ključnog dijela: boja ne djeluje sama po sebi, nego u kontekstu. Primjerice, žuta haljina u kreativnom coworking prostoru može biti izvor samopouzdanja. Ista ta haljina u izrazito konzervativnom korporativnom okruženju može izazvati nelagodu.

Dopamine dressing, dakle, nije samo izbor boje. To je odnos između osobnosti, prostora i društvenih normi.

Može li odjeća stvarno promijeniti dan?

Odjeća ne rješava toksičnog šefa. Ne briše rokove. Ne smanjuje kamate. Ali može utjecati na unutarnji narativ.

Ako se osjećate snažno, veća je vjerojatnost da ćete progovoriti na sastanku. Ako se osjećate autentično, manje ćete energije trošiti na samokontrolu. Za roditelje koji su često rastrgani između uloga, odjeća može biti podsjetnik da ste puno više od beskonačnih check-lista. 

Kad svjesno birate kako ćete se odijenuti, vraćate sebi osjećaj kontrole. A osjećaj kontrole povezan je s višom motivacijom i boljim performansama. Ne zato što ste obukli zelene hlače, nego zato što ste to čvrsto odlučili.

Dakle, produktivnost 2026. nije pitanje “Koliko si sati radila”,  nego “u kojoj verziji sebe si radila”. A ta verzija često počinje upravo u ormaru.

Je li ovo samo kapitalizam u šarenom pakiranju?

Naravno, postoji i druga strana priče. Industrija mode brzo je kapitalizirala trend, ali raspoloženje ne dolazi iz cijene etikete. Dopamine dressing ne znači gomilanje odjeće. Može značiti i ponovno otkrivanje komada koji već imate. Može značiti nošenje naslijeđene jakne koja vas podsjeća na baku ili tenisica u kojima ste pokrenuli vlastiti biznis. Autentičnost se ne kupuje, ona se gradi.

Velika zabluda je da dopamine dressing znači nositi neon i glitter. To znači nositi ono u čemu se osjećaš kao produktivnija i uspješnija verzija sebe. Za nekoga je to oversized sako i chunky tenisice, za nekoga minimalistička crna kombinacija, ali savršeno krojena, a za nekoga hoodie koji simbolizira startup mindset.

Poanta nije u trendu. Poanta je u identitetu. Tvrtke koje dopuštaju izražavanje individualnosti često imaju fleksibilniju i kreativniju kulturu. Strogi dress code ponekad signalizira strogu hijerarhiju. No sloboda izražavanja ne znači kaos. Ona znači povjerenje. Ako zaposleniku vjerujete kad upravlja projektom od milijun eura, možda mu možete vjerovati i kad izabere narančasti sako.

Jer ovo nije samo pitanje mode. Ovo je pitanje identiteta u vremenu kada se profesionalne i privatne uloge preklapaju više nego ikada. Za mame koje iz vrtića trče na prezentaciju. Za tate koji vode timove i večernje rutine. Za poduzetnike koji grade brendove dok paralelno grade obitelj.

U vremenu u kojem radimo iz kuhinja, coworkinga i korporativnih staklenih tornjeva, garderoba postaje više od estetike. Postaje alat, odnosno mikro-odluka kojom biramo energiju uz koju ćemo ući u dan.

No budimo iskreni, društvo nam je dugo govorilo suprotno. Ozbiljnost se mjerila tamnim bojama, autoritet neutralnošću, dok je kreativnost bila dopuštena samo u određenim industrijama.

Dopamine dressing ruši tu ideju. Ne zato što tvrdi da će ružičasti blejzer riješiti egzistencijalnu krizu, nego zato što nas podsjeća da raspoloženje nije samo rezultat okolnosti, već i izbora. Malih, svakodnevnih, gotovo banalnih izbora koji se, kad ih zbrojimo, pretvaraju u kulturu.

Jer ako posao već zahtijeva disciplinu, rokove i strukturu, treba nam biti i dopušteno unijeti malo boje. Ne kao bijeg, nego kao podsjetnik tko smo.

Izvor naslovne fotografije: Pexels