Svi znamo onu staru izreku: "Ne sudi knjigu po koricama". Ali kad je u pitanju zapošljavanje, sude nas po… fontu, rasporedu bullet pointa i koji fakultet smo pohađali prije sto godina.
Životopis, rekli bismo, pomalo postaje relikt analogne ere, ali još uvijek diktira tko ulazi, a tko ostaje vani u svijetu rada. Problem je što se u međuvremenu svijet radikalno promijenio. Ljudi više ne žive linearne živote, ne grade karijere po špranci i nisu više samo "pozicije u firmama". Ali naš dragocjeni CV? On je i dalje isti .doc file kakvog je teta Zdenka printala na faxu 2004.
Koga sve košta taj papir?
Mame koje su pauzirale karijeru da odgajaju klince
Njihove vještine ne stanu u “radno iskustvo” i ne mogu se izračunati u godinama. A sposobnost da vodiš dvoje djece kroz kaos jutarnje rutine? Iskreno – pravi CEO skillset. I to zna svatko tko to radi svaki dan.
Tate koji su odlučili usporiti i raditi na pola radnog vremena
Pogađaš, u klasičnom životopisu to izgleda kao “rupa”, a mnogi će otići toliko daleko i proglasiti ih čak i lijenčinama.
Milenijalci koji su mijenjali poslove, promijenili karijeru ili postali freelanceri
Nekonzistentnost, kažu poslodavci. Mi kažemo: život se događa. I postaje bogatiji, šareniji i otporniji.
Poduzetnici koji su propali pa pokušali ponovno
Životopis ne zna prepoznati pad kao rast. On ne vidi sve ono „Naučio/la sam više nego na MBA-u“, nego vidi „Fali ti stabilnosti“.
Generacija Z koja uopće ne želi igrati tu igru
I, realno, imaju pravo. Jer zašto bi?
Životopis ne govori tko si, nego koliko se dobro znaš "prodati"
Zvuči grubo, ali istinito: kad sve staviš na papir, i dalje više vrijedi logotip prestižne firme i ime poznatog sveučilišta, nego tvoja sposobnost da upravljaš projektom, riješiš konflikt ili stvoriš od ničega nešto.
Klasični CV voli uglađene priče, lijepu formu i linearni napredak. Ali stvarnost je često nelinearna, kaotična i, ako ćemo iskreno, zanimljivija. Samo… nije formatirana po (zastarjelim) pravilima.
I tu nastaje problem.
Ravnopravnost i zapošljavanje
Tradicionalni proces zapošljavanja je zastarjela mašina koja pogoduje privilegiranima, ignorira sposobne i filtrira potencijal, osobito ako ste žena, majka ili netko čija karijera nije išla pravocrtno prema vrhu. Korporacije vole puno pričati o rodnoj ravnopravnosti, ali način na koji zapošljavamo u praksi, kao da ima alergijsku reakciju na promjenu.
Harpers Bazaar izvijestio je kako LinkedInova istraživanja pokazuju da žene apliciraju na 20 % manje poslova nego muškarci i češće će se same diskvalificirati ako ne ispunjavaju sve uvjete. Dakle, ako oglas već nije inkluzivan, već ste izgubili pola bazena talenata.
U zaključku: ravnopravnost se neće dogoditi sama od sebe. Vrijeme je da sustav prepozna vaše vještine i sve ono što kandidati znaju raditi, a ne gdje su i što radili do tada.
Poslodavci, probudite se: budućnost je već došla
U eri u kojoj AI može napraviti životopis za 15 sekundi, a LinkedIn sve više nalikuje Tinderu za posao, klasični CV je zadnje utočište statusa quo. No, ni status quo više nije funkcionalan. Ako želimo raznolikije, inkluzivnije i sposobnije timove, onda moramo početi gledati dalje od "do kada si radio u toj firmi" i "jesi li imao godinu pauze".
Umjesto pitanja „Gdje si sve radio?“, pitajmo: “Što znaš? Kako razmišljaš? Koji ti je bio najteži dan na poslu i kako si ga preživio?”
Umjesto Excel tablica, tražimo životna iskustva.
Vrijeme je za revoluciju u zapošljavanju
Pogledajte firme koje razbijaju pravila: zapošljavaju na temelju projekata, uvode audicije umjesto intervjua, testiraju stvarne vještine, umjesto da sude po CV-u.
I guess what? Njihovi timovi su življi, kreativniji i raznolikiji jer ljudi tamo dolaze kao ljudi, a ne kao pdf file.
Što možemo napraviti?
- Ako ste poslodavac: Prestanite tražiti 10 godina iskustva za juniorsku poziciju. I bacite predložak CV-a iz 1998.
- Ako ste kandidat: Pišite priče. Snimite video. Pokažite projekte. Linkajte. Budite stvarni.
- Ako ste roditelj: Podučite djecu da nisu samo škola i diploma ono što ih definira.
- Ako ste regruter: Educirajte se. Prepoznajte pristranosti. Pogledajte dalje od fonta i forme.
Jer znate što? Najbolji ljudi nemaju savršene životopise. Ali imaju priče. Imaju integritet. Imaju borbenost. A to ne stane u rubriku „vještine“.
Nova era zapošljavanja (koja zapravo ima smisla)
Vrijeme je da prestanemo tretirati zapošljavanje kao natjecanje ljepote koje sude algoritmi. Napravimo oglase za posao ljudskima. Intervjue pretvorimo iz "provjera kulture" u “dodanu vrijednost kulturi”, a human resources odjele učinimo zagovarateljima talenata, a ne čuvarima vrata.
Jer ulozi su veliki. Svaki put kad previdimo talent zato što ne izgleda kao ono na što smo navikli, propuštamo inovaciju, lojalnost i liderstvo koje bi moglo promijeniti igru.
Ako stvarno želimo inkluzivne radne sredine, a ne samo o njima pričati na brunchu i team buildinzima, prvi korak je popraviti način na koji ljudi ulaze u te prostore.
Zapošljavajmo kao da nam budućnost ovisi o tome — jer i ovisi.
Izvor naslovne fotografije: Pexels
