U današnjem, ludo konkurentnom, korporativnom svijetu, otkazi dominiraju „naslovnicama“. Najveća je vijest kada tvrtke provode restrukturiranje, smanjuju broj zaposlenika i otpuštaju ljude zbog ekonomskih promjena, napretka umjetne inteligencije ili promjena u vodstvu. 

To se smatra ultimativnim problemom i najvećim strahom zaposlenih, čineći otkaze glavnim razlogom ogorčenosti zaposlenika ili pak suosjećanja prema onima koji su „pogođeni“.

Istina je, otkazi mogu biti razorni i užasni, pogotovo kada vaša ili egzistencija vaše obitelji ovisi samo o vašem poslu ili vašim primanjima, ali otkazi svakako nisu jedini problem s kojim se tvrtke suočavaju. 

Tu je naravno i sve popularnija fluktuacija zaposlenika (posebno kod mlađih generacija koje tek ulaze na tržište rada). Ovdje mislimo na onu fluktuaciju kada radnici dobrovoljno odlaze. To je, dakle, također jedan od problema o kojima možemo sve više čitati i o kojemu se sve više govori. I to je apsolutno razumljivo budući da mnoge tvrtke strahuju od visoke stope odlazaka jer ih povezuju s nestabilnošću, gubitkom institucionalnog znanja i povećanim troškovima zapošljavanja i obuke novih zaposlenika. 

Ali, kao i inače, postoji i druga strana priče, a znate da mi uvijek volimo posebno obratiti pažnju na tu – drugu stranu, koja je možda u sjeni. Pa vas, za početak pitamo, što se događa kada zaposlenici ne odlaze, čak i onda kada bi trebali?

New kid in the block – toksična lojalnost

To nas dovodi do problema koji rijetko dobiva jednaku pažnju kao otkazi ili visoka fluktuacija, a zove se - toksična lojalnost. Dok se tvrtke žale na troškove učestalog odlaska zaposlenika, često ne vide skrivene opasnosti od zaposlenika koji ostaju zbog osjećaja dužnosti, a ne iz istinske predanosti, interesa ili želje za daljnjim poslovnim unaprjeđenjem.

Ako vam i dalje nije baš skroz jasno što je toksična lokalnost u poslu, ja bih to objasnila ovako. Toksična lojalnost je nepokolebljiva odanost tvrtki ili poslu, čak i kada to više ne koristi karijeri, dobrobiti ili financijskoj stabilnosti zaposlenika. Za razliku od zdrave predanosti/lojalnosti, koja se temelji na uzajamnom poštovanju i rastu, toksična lojalnost ljude drži prikovane za uloge koje ih iscrpljuju. I ovo je možda malo neopravdano, ali ljude koji su toksično lojalni često gledam kao samoprozvane žrtve. 

Toksičnu lojalnost poslu često uspoređujem s ostankom u lošoj vezi zbog osjećaja obaveze, nostalgije ili straha od nepoznatog.  Znam da se ljubav i posao inače ne bi trebale miješati, ali za potrebe usporedbe, ovaj primjer je jednostavno predobar da ostane neiskorišten.

Koje su opasnosti toksične lojalnosti?

Mislite da opasnost od toksične lojalnosti nije tako strašna? Da je eventualno teško samo toj jednoj osobi? Guess again. Njezin utjecaj ide puno dalje. Istina je da najviše utječe na zaposlenika koji je toksično lojalan, ali nije on jedini „oštećen“.

Zaposlenici koji pokazuju toksičnu lojalnost, često ignoriraju vlastito nezadovoljstvo, uvjeravajući se da će njihova odanost na kraju biti nagrađena. Ostaju na poslu unatoč iscrpljenosti, lošem tretmanu ili nedostatku profesionalnog napretka, nadajući se da će njihova izdržljivost donijeti priznanje, promaknuće ili barem sigurnost zaposlenja. No, u većini slučajeva, njihova žrtva ostaje neprepoznata i neocijenjena, a nezadovoljstvo ih “jede iznutra”.

Ali stvar je u tome da ovakav način razmišljanja može biti štetan ne samo za pojedinca, već i za ljude oko njega. Nezadovoljstvo bilo koje vrste često dovodi do smanjenja produktivnosti, povećanih zdravstvenih rizika i toksične radne kulture. 

Kada netko ostaje na poslu koji mu više ne odgovara, ne samo da šteti sebi već i narušava moral tima. Njegovo odbijanje odlaska unatoč visokoj razini nezadovoljstva, može blokirati prilike za druge koji bi mogli unijeti svježe perspektive i energiju u tu ulogu.

Činjenica: toksična lojalnost šteti svima

Dakle, vjerovanje da je toksična lojalnost samo individualni problem veliki je mit. Ona ima dalekosežne posljedice za tvrtke u cijelosti, ali i kolege. Toksično odani zaposlenik s vremenom može postati ogorčen, gledati na sebe kao na žrtvu istovremeno gledajući kako drugi odlaze u bolje prilike dok on ostaje zaglavljen. Ta ogorčenost može se manifestirati kroz negativnost, nezainteresiranost ili čak pasivno-agresivno ponašanje prema kolegama.

Rad uz kolegu koji pokazuje toksičnu lojalnost može biti iscrpljujući. Ti toksično lojalni zaposlenici često se žale na svoju situaciju, ali ne poduzimaju nikakve promjene, stvarajući okruženje naučene bespomoćnosti. Također mogu obeshrabrivati druge od odlaska, učvršćujući ideju da „svi zajedno trpimo i patimo“, čak i kada tvrtka ne uzvraća istu razinu predanosti. Ova vrsta kulture može dovesti do raširenog nezadovoljstva i stagnacije unutar organizacije.

Iz perspektive vodstva, toksična lojalnost može biti varljiva. Menadžeri mogu pretpostaviti da su ovi zaposlenici angažirani i predani, nesvjesni da ih na poslu zapravo drži strah od novoga ili fiktivna nada u napredovanje, a ne istinsko zadovoljstvo ili zdrava lojalnost. Budući da toksično lojalni zaposlenici rijetko progovaraju o problemima na radnom mjestu (kada razgovaraju s nadređenima), tvrtke riskiraju ignoriranje ključnih pitanja koja mogu dovesti do dublje disfunkcije. Štoviše, vodstvo može postati pretjerano ovisno o ovim pojedincima, dodjeljujući im sve veći teret posla bez uvažavanja njihovog stanja. No, čak i najodaniji zaposlenik u nekom trenutku dosegne granicu, a kada ode, njegov odlazak može biti nagao i disruptivan. Sve u svemu – nitko nije na dobitku.

Toksična vs. zdrava lojalnost u poslu

Da bismo razumjeli razliku između zdrave predanosti i toksične lojalnosti, možemo povući paralelu s osobnim odnosima. Znam, opet vučem paralelu s vezama. No, zamislite da ostajete s partnerom koji vas više ne usrećuje, samo zato što ste „zajedno toliko dugo“. Baš kao i u ljubavi, u poslovnom svijetu predugo ostajanje u lošoj situaciji može dovesti do ogorčenosti, emocionalne iscrpljenosti i propuštenih prilika za rast.

Zdrava predanost znači ostanak jer istinski vjerujete u misiju tvrtke, vidite mogućnosti za rast i osjećate se cijenjenima. Toksična lojalnost, s druge strane, podrazumijeva ostanak iz osjećaja krivnje, straha od novog posla, pogrešno shvaćene dužnosti ili zbog navike na osjećaj naučene bespomoćnosti. Ključna razlika je u tome što zdrava predanost donosi obostranu korist, dok toksična lojalnost uglavnom koristi poslodavcu, a šteti zaposleniku. Ali, ako gledamo dublje – ona šteti doslovno svima.

Jeste li vi toksično lojalni?

Ako niste sigurni spadate li u ovu kategoriju, postavite si sljedeća pitanja:

• Ostajem li na poslu iz straha, a ne iz ambicije?
• Često se žalim na posao, ali ne poduzimam ništa?
• Očekujem li nagradu za svoju lojalnost, iako nema dokaza da će doći?
• Jesam li prerastao svoju ulogu, ali osjećam krivnju zbog odlaska?
• Vjerujem li da bi odlazak učinio mene „lošim zaposlenikom“, čak i ako me posao čini nesretnim?

Ako su vaši odgovori većinom „da“ – vrlo vjerojatno je vrijeme da preispitate svoju situaciju (da ne kažem baš da je vrijeme za otkaz).

Kada je vrijeme za odlazak?

Odlazak s posla, osobito onog kojem ste godinama bili lojalni, može biti težak. No, ostanak u situaciji koja više nije u skladu s vašim vrijednostima ili ciljevima može biti još štetniji. 

Evo nekoliko jasnih znakova da je vrijeme za odlazak:

• Već neko vrijeme ne rastete profesionalno
• Osjećate nelagodu pri pomisli na novi radni dan 
• Tvrtka više ne odražava vaše osobne ili karijerne ciljeve
• Ostajete isključivo iz straha, obaveze ili nostalgije
• Osjećate se podcijenjeno, bez znakova poboljšanja

Neki od ovih razloga čak i nemaju toliko izravne veze s toksičnom lojalnosti, samo su vrlo jasni znakovi da je vrijeme za nove poslovne priče. Nemojte u moru vijesti o otkazima zanemariti toksičnu lojalnost. Radna snaga ispunjena nezadovoljnim, ogorčenim zaposlenicima može biti jednako štetna kao i ona s visokom stopom odlazaka ili primjerice preopterećenosti poslom. 

I zapamtite: it's just a job. Mijenjajte ako više nemate feel good osjećaj (mislim, koliko je to moguće imati za nešto što je - samo posao).

Izvor naslovne fotografije: Pexels