Ako ste ikad ostali budni do tri ujutro analizirajući svaki potez koji ste napravili na poslu ili ako vam je mozak nalik tablici s tisuću otvorenih Excel sheetova, welcome to the club. To se zove overthinking, a o njemu smo već pisali.

Moderni tempo života, rad od kuće, beskonačni zadaci kojima nema kraja i side hustlovi pretvorili su naše glave u centrifuge koje se ne gase ni na godišnjem odmoru. 

Ali dok mi gutamo još jednu kavu i palimo aplikaciju za task management (koju ćemo, realno, prestati koristiti za tjedan dana), Japan, zemlja poznata po tome da tradiciju vješto spaja s modernim tempom, već stoljećima njeguje zanimljive tehnike uz koje glava ostane bistra, a tijelo produktivno.

Njihovi koncepti nisu samo self help klišeji, nego ozbiljni filozofski i praktični alati, podržani istraživanjima iz psihologije, medicine i organizacijskog menadžmenta. A ono što je najbolje od svega, nisu rezervirani samo za određene skupine ljudi. Oni funkcioniraju za svakoga, bez obzira na dob, okolnosti, zemlju u kojoj živi i način života koji prakticira. 

Vrijeme je da se upoznamo sa zanimljivom i efektivnom četvorkom koja može resetirati našu svakodnevicu: ikigai, kaizen, shoshin i hara hachi bu.

Ikigai: Zašto ustaješ ujutro?

Ikigai doslovno znači “razlog za postojanje”. To je japanski koncept koji stoji na sjecištu onoga što voliš, onoga u čemu si dobar, onoga što svijet treba i onoga za što možeš biti plaćen. Ako vam zvuči kao savršen životni pitch, u pravu ste.

Studije pokazuju da ljudi koji prakticiraju ikigai doživljavaju veću životnu satisfakciju i niže razine stresa. U praksi, ikigai može biti jednako veliki cilj poput pokretanja biznisa koji rješava klimatske promjene ili nešto skromniji, poput pečenja kruha za obitelj svako jutro.

Primjena za overthinkere: Kad vas mozak krene bombardirati s 25 scenarija “što ako”, vratite se na pitanje “Što je moj ikigai danas?”. To filtrira buku i fokusira vas na ono što je bitno.

Kaizen: Male promjene, veliki rezultati

Za razliku od zapadnog “go big or go home” pristupa, kaizen znači kontinuirano, postepeno poboljšanje. Koncept je ušao u poslovni svijet nakon Drugog svjetskog rata, a danas je standardna metoda u globalnom menadžmentu.

Studije u području organizacijske psihologije pokazale su da mikro-poboljšanja smanjuju razinu anksioznosti jer nas oslobađaju pritiska da odmah postignemo savršenstvo.

Primjena za overthinkere: Primjerice, umjesto da provedete sate i sate planirajući savršenu fitness rutinu, krenite s pet minuta istezanja dnevno. Kaizen uči da su male, dosljedne akcije jače od mentalne paralize koja nastaje od previše planova.

Shoshin: Početnički um u svijetu koji sve zna

Shoshin znači “početnički um” – stav učenja, otvorenosti i znatiželje, bez obzira na iskustvo. U svijetu gdje svi misle da trebaju imati o nečemu mišljenje, shoshin nas podsjeća da ponekad znati manje znači živjeti pametnije.

Psihološka istraživanja pokazuju da ljudi koji zadržavaju početnički pristup imaju veću otpornost na stres i fleksibilnost u rješavanju problema. Ukratko, to znači da manje overthinkanja donosi više prostora za kreativnost.

Primjena za overthinkere: Kad vas muče pitanja poput “Što ako sam pogriješio?”, primijenite shoshin i pitajte se: “Što mogu naučiti iz ovoga, umjesto da analiziram svaki detalj?”

Hara hachi bu: Sitost uma i tijela

Ovaj koncept dolazi s otoka Okinawa, poznatog po dugovječnosti svojih stanovnika i spominje ga Dan Buettner u svojim Plavim zonama. Hara hachi bu znači jesti ne dok buudete 100 % siti, nego oko 80 %. Ali to nije samo prehrambena filozofija, to je životna disciplina: stati prije nego što se preopteretimo. Studije o dugovječnosti i mindful prehrani povezuju ovu praksu sa smanjenjem rizika od kroničnih bolesti i većom mentalnom bistrinom.

Primjena za overthinkere: Ne morate dovršiti svaku misao do iscrpljenosti. Naučite stati jer često je 80 % analize sasvim dovoljno, dok je preostalih 20 % mentalni spam.

Japanski minimalizam protiv zapadnog “previše svega”

Ako išta možemo naučiti iz japanskih praksi, to je da manje može biti više – kako za želudac, tako i za mozak. Ikigai nam vraća na smisao, kaizen nas uči malim koracima, shoshin vraća radoznalost, a hara hachi bu disciplinu.

Za nas koji živimo u eri multitaskinga, doomscrollanja i osjećaja da nikad ne radimo dovoljno, ove tehnike su podsjetnik da produktivnost nije stvar pretrpanog kalendara ili još jedne aplikacije za organizaciju. Produktivnost je mirna glava koja zna stati.

Dakle, najveći luksuz 21. stoljeća nije novi iPhone, nego um koji ne analizira do besvijesti svaku sitnicu. A Japanci su to shvatili puno prije nas.

Izvor naslovne fotografije: Pexels