Da vas čujemo - ako ste žena, koliko puta u danu se susretnete s rečenicom: „Možeš biti sve što poželiš“? Vjerujemo da ju čujete toliko često da je postala gotovo neizostavni dio usputnih small talkova. Da, do toga je došlo. No, koliko ljudi koji ju izgovore zaista to misle i u kojem smislu? Čini se kako ta izjava danas nosi prikriveni ton pritiska, iscrpljenosti i konstantne utrke sa samom sobom. Sve to nagnalo nas je da se zapitamo kad je osnaživanje postalo teret? Kad se “možeš” pretvorilo u “moraš”?

Smijemo li biti manje ambiciozne?

Nekoć su žene imale jasnu društvenu ulogu koja je bila ograničavajuća, ali je postojala. Danas žena mora imati uspješnu karijeru, savršenu obitelj, besprijekorno tijelo, sjajan društveni život, mentalnu stabilnost i još uz to pronaći vremena za biti savršena domaćica.

Isto tako, društvo više ne postavlja samo pitanja poput „Hoćeš li imati djecu?“, već i „Kako balansiraš karijeru i obitelj?“, „Kada ideš na jogu?“, „Jesi li sigurna da ne jedeš previše glutena?“

Nekad je borba bila za pravo da budemo više. Danas je borba da smijemo biti manje.

Instagram feminizam: empowerment ili marketing?

Taman kad pomislimo kako je vrijeme da usporimo i odmorimo od očekivanja s kojima se neprestano suočavamo, otvorimo Instagram i među prvome što vidimo su sljedeći scenariji: 

• „Jutros sam se probudila u 5, odradila sat pilatesa, napisala tri maila i popila matcha latte! Što ste vi napravile za sebe danas?“
• „Ako ne radiš na sebi, nikad nećeš biti sretna!“
• „Samo si ti odgovorna za svoje uspjehe i neuspjehe!“

I dok su generacije prije nas trpjele pritisak patrijarhata, mi sada trpimo pritisak wellness industrije, self-help stručnjaka i lažnog korporativnog feminizma koji nas uporno uvjerava da raditi puno i dalje garantira uspjeh, društveno vrednovanje i napredak.

Kad osnaživanje postaje opterećenje

Stručnjaci upozoravaju na paradoks modernog osnaživanja. Dok je namjera bila pružiti ženama slobodu izbora, često se događa da se ta sloboda pretvara u obavezu da budu savršene u svim aspektima života. Ovakva očekivanja mogu dovesti do osjećaja krivnje i neadekvatnosti kada se ne uspije postići savršenstvo u svakoj ulozi.

Psiholozi ističu važnost postavljanja granica i redefiniranja uspjeha. Umjesto težnje savršenstvu u svakoj ulozi, žene bi trebale prepoznati vlastite prioritete i vrijednosti te prema njima oblikovati svoje živote. Također, društvo treba preispitati svoja očekivanja i pružiti podršku koja omogućuje balans između različitih aspekata života.

Gdje je nestalo pravo na odmor?

U klasičnim bajkama, princeza na kraju priče dobije sretan kraj i odmara u svom dvorcu. U modernoj verziji bajke, princeza je i CEO i glavna kuharica i majka i osobni trener – i još uz to ima vremena za volontiranje.

Ako si preumorna – tvoj problem. Trebala si bolje upravljati vremenom.

Ako si nezadovoljna – tvoj problem. Nisi dovoljno radila na sebi.

Ako si iscrpljena – nisi dovoljno manifestirala zahvalnost. 

Ponekad, ako malo bolje razmislimo, čini nam se kako motivacijski citati niču kao gljive poslije kiše, manifestacija je zamijenila trud, a pozitivna energija je postala još jedna obaveza u nizu. 

Kao da život nije dovoljno težak, dodali smo još jedan sloj stresa: stalni osjećaj da se možemo i moramo poboljšati. U prošlosti su ljudi prihvaćali da život dolazi u valovima. Neki su dani loši, neki su dobri i to je jednostavno tako. Danas, međutim, loš dan nije samo loš dan. Loš dan znači da nemamo dovoljno pozitivnu vibraciju, da nismo manifestirali kako treba, da ne koristimo sve mogućnosti koje nam se nude.

Taj neumoljivi pritisak stvorio je novu vrstu iscrpljenosti – onu emocionalnu, unutarnju, tihu, ali razarajuću. I tako smo došli do apsurda u kojem je potreba za stalnim radom na sebi postala identična potrebi kapitalizma za stalnim rastom – neumoljiva, beskonačna i, u konačnici, neodrživa. Dok smo se nekad borili za priliku da budemo bolji, danas se borimo protiv nemogućeg standarda koji nam govori da nikada ne smijemo stati. Kao da je pravo na odmor nestalo.

Osnaživanje je trebalo značiti slobodu izbora, a ne obavezu da budemo sve. Trebalo je značiti unutarnju snagu, a ne stalnu usporedbu s drugima. Trebalo je značiti mir, a ne iscrpljujuću utrku.

Možda je vrijeme da se prestanemo truditi biti bolji i jednostavno budemo samo svoji, onakvi kakvi jesmo.

Žene danas imaju sve – osim mira i slobodnog vremena

Ako se pita društvo, žena danas mora biti uspješna u poslu, predana majka, uvijek dostupna prijateljica, emocionalni oslonac partneru, žena koja brine o kućanstvu, koja se zdravo hrani, vježba, njeguje, izgleda besprijekorno i, naravno, nikada se ne žali. Jer ako se žali, odmah dobiva etikete poput: previše osjetljiva, neorganizirana, razmažena, vječito nezadovoljna…

Negdje između feminističkog sna o ravnopravnosti i surove realnosti modernog društva, žene su izgubile jednu ključnu stvar – pravo na slobodno vrijeme. Ako su se nekada borile da ne budu zatvorene u četiri zida, danas su zatvorene u kalup koji je jednako tijesan, samo manje vidljiv.

Društvo slavi žensku snagu i sposobnost multitaskinga, ali zaboravlja pitati koliko to uopće ima smisla. Može li jedna žena uopće biti produktivna na poslu ako istovremeno odgovara na deset poruka iz vrtića i organizira liječnički pregled za dijete? Može li imati miran um ako zna da je, nakon napornog dana, čeka još jedan "radni dan" kod kuće?

Kako vratiti pravo na mir?

Pitanje je zapravo jednostavno, ali odgovor nije. Kako smo došli do toga da žene imaju sve, osim mira i vremena za sebe? I kako to promijeniti?

Prvi korak je prepoznati problem. Prihvatiti da se ne može sve i da je normalno postaviti granice. 

Drugi korak je prestati očekivati od žena da budu superjunakinje koje sve stižu, sve mogu i nikada ne posustaju. Biti ravnopravna ne znači raditi dvostruko više. Pravo osnaživanje ne znači preuzimanje svih uloga odjednom.

Možda najveći luksuz koji si moderna žena može priuštiti nije nova torba, wellness vikend ili joga retreat. Možda je to samo slobodan trenutak u kojem ne mora biti ništa više nego što jedna stvarna žena zaista je.

Osnaživanje bi trebalo značiti slobodu izbora i mogućnost da žene oblikuju svoje živote prema vlastitim željama i vrijednostima. Međutim, kada se ta sloboda pretvori u teret nerealnih očekivanja, potrebno je zaustaviti se i preispitati smjer kojim idemo. Važno je da i žene i društvo u cjelini prepoznaju vrijednost ravnoteže, mentalnog zdravlja i individualnosti, kako bi osnaživanje doista bilo izvor slobode, a ne opterećenja.

Izvor naslovne fotografije: Pexels